Osnovna škola Bijaći

U Hvaru, na otoku Hvaru 12. svibnja 2016. održan je 6. susret djece i učenika ČAkavaca Dica i ČAkavica.

Poslije uvodnog prigodnog programa domaćina u ime organizatora nazočne je pozdravila i zaželjela im dobrodošlicu ravnateljica OŠ Hvar Jelka - Kovačić Vidmar.

Idejna začetnica  ovog, sada već tradicionalnog projekta Dica i ČAkavica, ravnateljica naše škole Jadranka Šošić, zahvalila je domaćinima na organizaciji i govorila o važnosti očuvanja čakavskog jezika što je cilj ove manifestacije. Iskazala je svoje zadovoljstvo brojnošću malih sudionika...

Ove godine predstavili su nam se mali ČAkavci iz 9 škola s otoka Hvara i Brača, iz Kaštela i Splita te 5 dječjih vrtića iz Splitsko-dalmatinske županije – ukupno 95 djece i 25 mentora.

Brojna publika u kongresnoj dvorani hotela Amfora s oduševljenjem je slušala dječje točke  na čakavskom narječju. Djeca  i učenici sa svojim zanimljivim, originalnim, dječje vedrim i iskrenim  nastupima pokazali  su nazočnima svoje umijeće recitiranja, glume, plesa  i pjevanja na jeziku svojih predaka.

Našu školu su predstavljale male talentirane prvašice iz 1. d razreda  Marija Krajina, Ana Milan, Ana Djirlić i trećaš Ivan Lukas Rušnov s recitacijom  LIPE RIČI koju je napisala njihova mentorica Ivana Lukas Bartulović.

Ana Djirlić je recitirala i pjesmu kojom je dobila prvu nagradu  u kategoriji recitatorskog izričaja  na natječaju ČA u versin, riči i pinelu  za kazivanje pjesme Rič diteta autorice Zvjezdane Čagalj.

Manifestaciju su svojim nastupom uveličali poznati hvarski čakavski pjesnik Tin Kolumbić  i klapa Galešnik.

Bio je to prekrasan susret djece s mora i kopna koja su se ugodno družila, zabavljala i razgledavala grad Hvar. Djeci je posebno zanimljiv bio posjet Benediktinskom samostanu koji je poznat u svijetu po čipki od agave koja se samo tu izrađuje i koja je upisana  na UNESCO - vu listu svjetske baštine.

I ovaj susret djece i učenika ČAkavaca  pokazao je da su ljepota i duh čakavice još uvijek među nama i da je mladi prihvaćaju i vole, da su naše lipe riči i jazik još u našim domovima i našim srcima. Tu vrijednu baštinu koju su nam ostavili naši oci dužni smo sačuvati, njegovati i podariti našoj djeci.

Istinski smo svi  uživali u ljepoti našeg najstarijeg govora  iz usta naše djece. Ukratko, bio je to praznik ČAkavice. Možemo samo zahvaliti organizatoru i  poželjeti još puno ovakvih susreta s još više djece.