Osnovna škola Bijaći

Mentalno zdravlje je previše važno da bismo ga prepustili samo stručnjacima!

Mentalno zdravlje je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoj puni potencijal, sposoban je nositi se sa svakodnevnim stresom, može produktivno i plodonosno raditi i davati doprinos svojoj zajednici.

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada svake godine, a pokrenula ga je 1992. godine Svjetska federacija za mentalno zdravlje (engl. World Federation for Mental Health – WFMH) u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (engl. World Health Organization – WHO). Cilj obilježavanja je  ulaganje u sustav podrške mentalnom zdravlju, isticanje važnosti promicanja mentalnog zdravlja te prevencije smetnji mentalnog zdravlja.

Budući da su mladi posebno rizična skupina ( čak 50% mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine života) važno je na vrijeme prepoznati znakove i potražiti pomoć. Stoga je mentalnozdravstvena pismenost odgojno-obrazovnih djelatnika od iznimnog značaja. Učitelji s djecom i mladima (tijekom osnovnoškolskog obrazovanja) provode najviše vremena i mogu prvi uočiti teškoće i znatne promjene u njihovom ponašanju. Svjesnost da mentalni problemi ne vode nužno u bolest (poremećaj) ako se na njih reagira i osobi pruži stručna pomoć i podrška, dodatna je motivacija učiteljima za stjecanje specifičnih znanja o najčešćim odstupanjima kada je riječ o djeci i mladima. Najveći udio odgojno obrazovnih djelatnika smatra korisnim izvorom pomoći učenicima one najbliže i najdostupnije stručnjake – stručne suradnike u školama (psihologe i pedagoge).

Dugi niz godina u OŠ Bijaći kontinuirano se u mjesecu listopadu provode radionice koje za cilj imaju emocionalno opismenjivanje učenika i promicanje važnosti emocionalnog i mentalnog zdravlja od najranije dobi. U prvim razredima se provodi radionica Sreća, ljutnja, strah i tuga, u drugim Ljutnja i bijes, petim i sedmim Biti mentalno i emocionalno zdrav. U radu s petašima se koristi tehnika crtanja i pisanja, a sa sedmašima kviz Različiti pogledi!. Radionice s učenicima provodi psihologinja Rajka Šore.

Ovu godinu je tema Mentalnog zdravlja uvrštena i u program rada Vijeća učenika. Radionicu Devet dijamanata s predstavnicima učenika provele su pedagoginje Anđela Majić i Matea Carev uz koordinaciju psihologinje. Što o mentalnom zdravlju misle i kako ga doživljavaju, učenici su izložili na prigodnom plakatu. Zadatak je bio rangirati sastavnice (elemente) mentalnog i emocionalnog zdravlja po važnosti koju joj oni pripisuju uvažavajući različitost pojedinih mišljenja.  Predstavnici učenika predmetne nastave najviši prioritet pridaju sastavnici  Stabilnost, a najniži sastavnici Biti pristupačan za mišljenja drugih. Sreću navode u rangu sa sastavnicom Biti voljen i voljeti. Sljedeći rang zauzimaju sastavnice: Izražavanje emocija, Biti u stanju rješavati probleme i Dobra komunikacija. Sastavnice Sklad i Imati dobre odnose smještaju na predzadnje mjesto dijamanta. Iako na različitim mjestima, svi zajedno tvore cjelinu koju prepoznaju kao veliko bogatstvo i osobnu vrijednost. Učenici znaju da dijamant treba brusiti do potpunog sjaja. Svjesni su da samo brušenjem alata (razvijanjem sposobnosti koje su im darovane) mogu zasjati u punini svoje osobnosti.    

A što misle učenici ovisno o dobi, sažet ćemo temeljem njihovih radova.

Naše su i sreća i tuga!

Nakon zanimljive priče o 4 osnovna osjećaja, učenici su crtali lice koje ih je naviše dojmilo. Većina ih je oslikalo sretno lice i sreću imenovalo kao najučestaliji osjećaj koji prati njihovo odrastanje. Ljutnja im je, također, bliska ali izražena u manjoj mjeri. Prestrašenih i uplakanih (tužnih lica) bilo je najmanje. Impresivan je njihov zaključak naveden u podnaslovu. 

Ljutnja i bijes su nepogode uma i srca!

Učenici drugih razreda su se bavili ljutnjom, njenim izvorom i intenzitetom te načinom reagiranja. Ljutnja nije nužno negativan osjećaj. Ona ima svoju pozitivnu stranu. Pokazatelj je što nam je vrijedno, što nas uznemirava, čime mi uznemiravamo druge.

Negativno može biti ponašanje koje proizlazi iz negativnih misli (katastrofičnih) koje ljutnju prate. Zadatak učenika je bio da crtežom izraze oblik i boju svog bijesa. Zlo (vrag), vulkan, lava, vatrena stihija, oluja, potres, tornado, eksplozija, grmljavina, ljuta papričica… usporedbe su učenika kojima su pokušali predočiti stanje svog uma i srca. Kao najčešće izvore ljutnje navode isključivanje iz igre, ruganje, roditeljske zabrane, neuspjeh u školi, ometanje od strane mlađe braće/sestara, sukobljavanje s braćom/sestrama, kriva osuda i ispaštanje zbog drugih ali i gubitak na igricama (računalnim/mobilnim). Time-out, predah, terapeutski zagrljaj, napucavanje lopte, udaranje po jastuku ili vreći za udaranje, razumijevanje bez prijekora i osude pomaže im osloboditi se napetosti koju ljutnja i bijes sa sobom nosi. Svjesni razarajućeg djelovanja navedenih nepogoda, sa zanimanjem su usvajali konstruktivne strategije izražavanja ljutnje.

Sreća je imati dom, obitelj, prijatelje i biti uspješan u školi i sportu!

Učenici petih razreda, slikom i riječju, ističu kako njihovo zadovoljstvo životom i samim sobom proizlazi iz zahvalnosti što imaju dom, obitelj, prijatelje, simpatije, kućne ljubimce… Raduje ih uspjeh u školi i sportu. Ne samo osobni već i uspjeh momčadi i reprezentacije u sportu kojeg favoriziraju. Rado prate važna sportska događanja, prvenstveno u nogometu.

Glavni izvor nezadovoljstva sobom i svojim životom vide u neuspjehu. Nesretni su kada dobiju lošu ocjenu u školi. Osim školskog neuspjeha, rastužuje ih i gubitak bliskih osoba te neprimjereno ponašanje nekih učenika (izrugivanje, omalovažavanje).

Da moram birati, radije bih bio bolestan fizički nego psihički!

Učenici sedmih razreda su, najprije u paru, a potom u četvorkama raspravljali o pojedenim tvrdnjama iz kviza Različiti pogledi! te procjenjivali stupanj slaganja na skali od 5 stupnjeva (od potpunog slaganja do potpunog neslaganja). Evo njihovih razmišljanja.

Učenici zaziru od psihičkih bolesti. Da moraju birati, radije bi bili fizički bolesni, a svoju tvrdnju temelje na uvjerenju da je medicina djelotvornija u ranom prepoznavanju, dijagnosticiranju i liječenju fizičkih nego psihičkih bolesti. Smatraju da psihički bolesna osoba nikad ne može biti u potpunosti zdrava te da su psihički oboljele osobe stigmatizirane u društvo što ometa njihov oporavak.

Učenici naglašavaju važnost obitelji u razvoju osobe. Mišljenja su da obitelj ima tako velik utjecaj na dijete da škola kasnije to ne može promijeniti. 

Školu doživljavaju zahtjevnom. Pritom zanemaruju sve dobrobiti škole i školovanja, a fokusiraju se samo na težinu gradiva, brojnost nastavnih predmeta, nerealna očekivanja značajnih odraslih, besmisao usvajanja brojnih činjenica i podataka te stopu nasilja (najčešće ruganja) koju uočavaju. Ovako sužen pogled na školu neminovno ih frustrira, čini nesretnim.

Unatoč brojnim zanimljivostima koje školovanje nudi od uvjeta preko brojnih aktivnosti (izvannastavnih i izvanučioničkih) kao i emocionalno ugodnih i značajnih događanja kao što je mogućnost stjecanja prijateljstva, zajednički odlasci u kino/kazalište, izleti, ekskurzije, školske svečanosti i sl., učenici školu vide kao mučilište.

Iako istraživanja navode da strahovi povezani sa školom i negativnim vrednovanjem u školskom okruženju zauzimaju 1. mjesto te da više od 58% djece i adolescenata doživljava različite strahove (a njih 12% iznimno često strah - od neizvjesnosti, bolesti, tjelesne povrede te strahove povezane sa školom), zabrinjavajuća je ova negativna percepcija škole i obvezuje nas (i roditelje i učitelje) na dublje promišljanje o uzrocima ovakvog stava kako bi se naša djeca i mladi uspješno nosila sa stresnim situacijama i krizama koje odrastanje nosi. Uspješno rješavanje problema dovodi do usvajanja djelotvornih strategija i tako se izgrađuje otpornost (pozitivna prilagodba i oporavak). Biti emocionalno i mentalno zdrav, ideal je kojem svi težimo, svrha je i smisao našeg postojanja. Za takvo bogatstvo, vrijedno nam je izboriti se!  

Rajka Šore