Osnovna škola Bijaći

Djeca s takvim obilježjima uvijek su nas intrigirala, pobuđujući očaranost i strahopoštovanje, jednako kao i zastrašenost i zavist. Strahovalo se da su darovite djeca 'opsjednuta' jer znaju i razumiju previše stvari. Ljudi su se 'plašili' darovite djece kao čudaka i ekscentrika. Odbacivalo ih se kao 'posebne'. Njihovim se roditeljima spočitavalo da su preambiciozni fanatici koji žive u postignućima svoje djece, istovremeno ih lišavajući prava na normalno djetinjstvo. Naše škole često odbijaju  izmijeniti nastavni plan radi takvih „ekstremnih“ slučajeva zahtijevajući da se oni prilagode postojećim školskim programima. Kad se roditelji zbog toga  uzrujaju, na njih se počinje gledati kao na ljude koji su posve izgubili orijentaciju, te kao na ljude koji ne shvaćaju koliko su sretni što imaju dijete s velikim, a ne malim sposobnostima...

'Posebni' ljudi – bez obzira posjeduju li netipičnu osobnost, inteligenciju, ili oboje, uvijek su privlačili pozornost psihologa, osobito ako njihova 'posebnost' obuhvaća negativne osobine ili ozbiljno ograničene sposobnosti. Mnogo više znamo o psihopatološkim stranama osobnosti nego o idealnim osobinama kao što su suosjećanje, moralna hrabrost ili sposobnost vodstva. Obilujemo mitovima i zabludama o prirodi darovitosti, možda zato što je proučavanje darovitosti osjetljiva tema, često obilježena kao elitistička...

Darovitost se koristi za opisivanje djece s tri netipična obilježja:

1.      Prijevremena razvijenost. Darovita djeca prve korake u savladavanju  nekog područja poduzimaju ranije no što je to uobičajeno. Jednako tako, u tom području napreduju brže od prosječne djece jer lakše uče.

2.      Inzistiranje da 'sviraju po svom'. Darovita djeca, osim što uče brže od prosječne ili čak bistre djece, uče drukčije i  kvalitetnije. Ona 'sviraju po svom': od odraslih traže minimum pomoći i mentorstva pri savladavanju područja u kojima su aktivna jer uglavnom uče samostalno. Otkrića do kojih dođu uzbudljiva su i motivirajuća, a svakako takvo otkriće odvodi darovito dijete korak naprijed. Ova djeca često samostalno stvaraju pravila unutar same aktivnosti i stvaraju nove, neobične načine rješavanja problema. To  znači da su darovita djeca prema definiciji kreativna. Darovita djeca  dolaze do samostalnih otkrića i rješavaju probleme na nove i neobične načine .

3.      Žar za svladavanjem. Darovita djeca istinski su motivirana da shvate smisao područja u kojem pokazuju znakove prijevremene razvijenosti. Izražavaju intenzivan interes, sposobnost oštrog fokusiranja i ono što nazivamo žarom za svladavanje. Kad su zaokupljeni učenjem u području kojem su aktivna, proživljavaju stanja „tečnosti“ – optimalna stanja pri kojima se potpuno udubljuju i izgube osjećaj za vanjski svijet. Sretna kombinacija pojačanog interesa za jedno područje zajedno sa sposobnošću lakog učenja u tom području dovodi do visokih postignuća.

Na navedena tri načina darovita se djeca kvalitetno razlikuju od mnoge prosječne djece koja su  vrijedna i motivirana za marljiv rad. Moguće je da djeca koja su žustra, bistra i znatiželjna  ulažu mnoge sate rada pokušavajući savladati vještine u određenom području. Njihovi ih roditelji mogu upisati na satove šaha i svakodnevno s njima igrati šah, sa četiri godine mogu ih upisati na satove violina ili na edukativne vježbe. Djeca koja imaju takve roditelje koji požrtvovno pomažu svojem potomstvu razviti najveće potencijale, gotovo nas uvijek impresioniraju količinom  svojih dostignuća. Dijete genij samo je ekstremnija verzija darovitog djeteta, djeteta koje je toliko darovito da pojedine aktivnosti obavlja na razini odrasle osobe. Kad koristimo izraz darovito, mislimo na svu darovitu djecu pa i onu koju nazivamo genijima, a kad koristimo izraz genij, to se odnosi samo na najekstremnije slučajeve.

Što je područje aktivnosti formalnije i u većoj mjeri vođeno pravilima, vjerojatnije je da će ga darovita djeca pokoriti.

Darovitost se obično smatra sinonimom, kako za visoki IQ, tako i za izrazitu kreativnost.

Tipično je da se na darovitu djecu gleda ne samo kao na kreativnu djecu, nego i kao na buduće kreativne i istaknute odrasle osobe. Činjenica je da mnoga darovita djeca osobito geniji, „izgore“, a druga promijene područje interesa. Neka od njih, iako krajnje uspješna, nikad ne učine ništa uistinu kreativno. Samo određen broj darovite djece odraste u istaknute kreativne ljude. Ne možemo pretpostaviti  da postoji veza između darovitosti u ranoj životnoj dobi, bez obzira do kojih krajnosti ta darovitost ide, i istaknutosti u zreloj životnoj dobi. Čimbenici koji određuju smjer života mnogobrojni su i međusobno se isprepliću. Važniju ulogu od razine sposobnosti igraju osobnost, motivacija , obiteljsko okružje, povoljne prilike i slučajnosti.

Navedimo samo nekoliko sljedećih neočekivanih otkrića koja izlaze na vidjelo iza motiva koji prekrivaju pojam darovitosti:

-          Djeca koja mogu biti darovita u jednom području, ali prosječna ili čak imati teškoće u učenju u drugom području. Prema tome, sposobnosti ne moraju biti međuovisne .

-          Posjedovanje visokog IQ-a nije nužno za darovitost u umjetnosti ili glazbi.

-          Mozak darovitih je atipičan.

-          Obitelj igra daleko važniju ulogu u razvoju talenta od uloge koju igraju škole.

-          Darovitost, kao i teškoća, može uzrokovati da se dijete osjeća nesretno i odvesti ga u društvenu izolaciju. Karakteristike djetetove osobnosti pouzdanije određuju što će se dogoditi u zreloj životnoj dobi nego što to može odrediti stupanj njegove darovitosti.

Ova otkrića, zanimljiva na svoj način, pomažu nam stvoriti cjelovitu sliku ljudskog uma. Naše razumijevanje najdarovitijih sada ima čak i šire implikacije. Ako uopće postoje pojedinci koji će riješiti golemi niz problema koji prijete čovječanstvu, sigurno ćemo ih naći upravo u ovoj grupi . 

                                                                          Ivana Maglica