Osnovna škola Bijaći

Događaj (poput gradnje utvrde ili škole), pojedinac koji donosi odluke, društvo, misao i običaj, sastavni su dijelovi povijesnog i geografskog prostora u kojem svi oni stasaju. Povijest nastanka Kaštel Novog nedjeljiv je dio prirodno-geografskog prostora Kaštela, Hrvatske i Europe. Na ovim „daskama“ su se odigrali i još uvijek se odigravaju važni činovi u životima generacija. Jedan od važnijih činova bogate kaštelanske povijesti je gradnja kaštela (kule) Cippiko čime su udareni temelji današnjeg Kaštel Novog...

Naša škola koja svoje sjedište ima u Kaštel Novom obilježava ovu važnu obljetnicu i kroz skromni izložbeni postav u predvorju škole. Na panoima su izložena povijesno-geografska obilježja Kaštel Novog, tradicija i suvremenost kroz brojne učeničke radove (slike, crteže i postere). Sve je popraćeno tekstovima a ističe se i replika kule Cippiko. Sve je rezultat zajedničkog rada i suradnje učenika, nekoliko učitelja naše škole i školskog domara. Postav je izložen na dan 7. studenog 2012. godine točno 500 godina nakon izdavanja građevinske dozvole plemićkoj obitelji Cippiko za gradnju novog utvrđenog kaštela (kule) koji je za razliku od postojećeg starijeg kaštela u današnjem Kaštel Starom nazvan Novi.

U redcima koji slijede daje se dio povijesti Kaštel Novog od trenutka njegovog nastanka.

Tek kad su uvidjeli mogućnost gubitka teritorija od Turaka Osmanlija, vlast u Mlecima (Veneciji) udovoljila je molbama Trogirana i Splićana o samostalnom podizanju utvrda na njihovim posjedima radi zaštite zemlje i težaka. Iako danas postoji sedam Kaštela – naselja Grada Kaštela nekoć ih je bilo čak sedamnaest.

Tipovi utvrđenih kaštelanskih objekata (preuzeto iz Marasović, 2001.)

Kaštel Novi (kula i utvrđeno selo) je utemeljen po svim zakonskim propisima svoga vremena. Čuvalo se plodno tlo te je gradnja bila moguća samo na poljoprivredno neiskoristivom tlu. Da bi gradnja uopće započela bilo je potrebno zatražiti građevinsku dozvolu od središnje državne vlasti u Mlecima (Veneciji).  To je učinio Pavao Antun Cippiko kojemu je dozvoljena gradnja na morskim hridima blizu crkve sv. Petra od Klobučca. U ime duždevske vlasti gradnju je 1512. godine odobrio trogirski knez Alviž Aurio.

Obiteljski grb Cippico, utemeljitelja Kaštel Starog i Kaštel Novog. Original se nalazi u kuli Cippico u Kaštel Novom na vrhu kamenog pila na prvom katu. U crvenom štitu nalazi se pet vodoravnih zlatnih šiljaka.

Ovdje donosimo izvadak prijevoda Građevinske dozvole Pavlu Antunu Cippiku koja se sačuvala iz prijepisa na pergameni i napisana je latinskim jezikom. To je svojevrsni rodni list našeg Kaštel Novog.

 „… Zato slijedeći pohvalne primjere naših prethodnika dozvoljavamo … i dodjeljujemo ovom presudom rečenom gospodinu Pavlu Antunu Cippiko, …, da sagraditi može u moru o svom trošku jednu zidanu kulu ispod hridi ispod crkve sv. Petra u Trogirskom Velom polju i da na tim hridima sagradi jedan revelin, 60 paša u kvadrat, …, postavljajući njegov pokretni most na kopno, i utvrditi rečeni revelin i kulu sa svime što je potrebno i čini se zgodno rečenom gospodinu Pavlu Antunu za očuvanje sebe i svojih težaka, svojih i njihovih stvari,… Dajući gore rečenom  molitelju da od obale sve do terena pod koncesijom gospodina Andrije Cege prema istoku, i sve do terena pod koncesijom gospodina Stjepana Stafilea prema zapadu, da budu na uporabu i raspolaganje gospodinu Pavlu Antunu, nasljednicima i njihovim potomcima, i stanovnicima u sagrađenom kaštelu da mogu koristiti kraj uz obalu,…

Dajući i dodjeljujući u smislu ove naše dozvole slobodu i dopuštenje svim građanima i seljacima koji stanuju na trogirskom teritoriju da mogu stanovati u tom sagrađenom kaštelu dozvolom toga gospodina Pavla Antuna i da su slobodni da se u njemu nastane bez ikakve druge zabrane. U vjeri čega zapovijedamo taj privilegij o koncesiji pečatiti velikim pečatom sv. Marka, koji koristimo u sličnim slučajevima i javno objaviti.“

Izdano u Trogiru u spavaćoj sobi naše rezidencije 7. studenog 1512. petnaeste indikcije

                         Gabriel Ronasius zamjenik kancelara u službi

                          Julije Cezar Caraccius trogirski sudski kancelar

Temelje kaštela u moru i kaštel su zidali 1513. godine trogirski i pavijski majstori. Za izgradnju  naselja oko kule trebalo se nasuti područje do obale (današnje Brce) gdje je bio ulaz u selo s pokretnim drvenim mostom (brvce). Selo je imalo obrambeni zid na čijem su sjeverozapadnom i sjeveroistočnom uglu bile kule. Cippicova kula je bila spojena drvenim mostom sa selom kojeg su naselili posljednji stanovnici potkozjačkih sela tražeći zaštitu od Turaka Osmanlija. Godine 1517. Osmanlije su opljačkali Kaštel Novi, a 1524. je teško stradao u požaru. Srednjovjekovna crkva sv. Petra od Klobučca postala je župna crkva sve dok zbog porasta broja stanovnika nije nadograđena 1566. godine od Bratovštine Blažene Gospe (Gospe od Stomorije).

Niz ratova između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva (1499. – 1502., 1537. – 1540., Ciparski rat 1570. – 1573., Kandijski rat 1645. – 1669.) učinit će kaštelansko područje pograničnim ratnim pojasom. Tek se rat 1714. – 1718. vodio u zaleđu čime su Kaštela  bila pošteđena razaranja.

Prestankom osmanlijske opasnosti naselje se proširilo izvan zidina. Uz obalu između Novog i Starog prolazio je glavni put koji je poprimio obilježje gradske ulice. Uz nju su se gradile povezane kamene višekatnice. Na seoskom trgu – Brcu je 1775. godine izgrađena barokna reprezentativna zgrada bratovštine sv. Petra – Loža s kamenom klupom Bangadom. U XIX. st. kupuje se sat koji se ugrađuje na zvonik općinske zgrade. Stanovnici Novoga od osnutka naselja uživali su u elementima političke autonomije. Iako je plemić  postavljao seoskog starješinu  - gastalda i župnika postojao je niz samoupravnih ustanova poput Zajednice seljana a seljani su imali i vojne jedinice na čelu s harambašom, zastavnikom, desetarom itd.  Osnivane su i bratovštine – skule koje su okupljale širu zajednicu djelujući na području vjere, pomoći i solidarnosti. Članovi Velike skule – glavne bratovštine su birali svoje suce koji su uređivali unutarseoske odnose.

Od druge polovice 18. stoljeća razvija se zanatski i trgovački život. Brojne težačke obitelji postaju imućne zahvaljujući trgovini vinom i maslinovim uljem čime je nastala građanska klasa. Austrija je vladala ovim prostorom od pada Mletačke Republike 1797. g. do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. g. Kratkotrajna francuska uprava (1806. – 1813.) ostavila je bitan trag. General Marmont dao je izgraditi cestu kroz Kaštelansko polje zaobilazeći Novi sa sjeverne strane. To je postala nova okosnica za razvoj naselja u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća.

Druga polovica 19. stoljeća začetak je stvaranja suvremenog Kaštel Novog. To je vrijeme obilježeno političkim sukobima autonomaša i narodnjaka koji će pobjedom narodnjaka u Donjim Kaštelima 1869. g. rezultirati uspostavom općine u Novome (obuhvaćala Novi, Stari i Štafilić s Nehajem). Osnivaju se brojne gospodarske, kulturne, sportske i druge ustanove, otvaraju trgovine i razvijaju obrti te Kaštel Novi postaje svojim izgledom i načinom života dalmatinski gradić u kojem je sve više jačala nacionalna hrvatska svijest. Za svakodnevni život u Donjim Kaštelima od velike je važnosti bila izgradnja nove školske zgrade 1911. g. Ona će promijeniti život mnogim budućim generacijama koje će proći kroz poznate im i drage školske prostore ove danas mlade stojednogodišnjakinje.

Do sredine 20. stoljeća Kaštel Novi je bio periferni dalmatinski gradić koji je dijelio sudbinu ostalih Kaštela. Povijesna događanja su utjecala na turbulentna kretanja u kojima se mnogi nisu najbolje snalazili te su postajali žrtve promijenjenih političkih odnosa i društvenog sustava (Austro-Ugarska Monarhija, Kraljevina Jugoslavija, Kraljevina Italija, NDH, komunistička Jugoslavija). Urbanizacija u drugoj polovici XX. st. dovodi do ubrzanog širenja naselja i povećanja broja stanovnika. Stvaranjem samostalne Republike Hrvatske 1991. Godine stječu se uvjeti i za osamostaljivanje Kaštela od susjednog Splita. Danas je Kaštel Novi dio Grada Kaštela.

Plodno Kaštelansko polje nad kojim se izdiže krški greben Kozjaka, ugodna sredozemna klima, brojni potoci, modro more i raznolikost biljnog pokrova utjecali su na rano naseljavanje i početni razvoj Kaštela kao poljoprivrednog  kraja.

Stoga se ne treba čuditi zbog čega su naši stari ovdje pronašli svoj dom i izgradili jedan u nizu bisera blizu modroga mora – naš Kaštel Novi.

                                                                                                                           Petar Perić

DODATAK:

KRATKE POVIJESNE CRTICE PROSTORA KAŠTEL NOVOG

5. arheološki nalazi iz kamenog i metalnog doba (gradine/gomile na istaknutim uzvišenjima na Kozjaku i njegovim padinama)
5. tijekom željeznog doba najznačajnije naselje je bilo ono na Velome Bijaću koje je imalo luku u Resniku
5. domaća ilirska plemena Hilini i Bulini će razviti trgovinu s doseljenim Grcima s Isse (Visa)
5. uspostava rimske vlasti u I. st. pr. Kr. – romanizacija i naseljavanje plodnoga polja (brojne villae rusticae – gospodarska i ladanjska zdanja)
6. ranokršćansko doba ostavlja brojne bazilike i groblja poput onih u Bijaćima – Stombrate

5. antički nalazi na mjestu današnje župne crkve sv. Petra
5. naseljavanje Hrvata – nastanak srednjovjekovnih sela (Gajine, Selišće, Kruševik, Kozice, Sućurac, Smoljevac, Luko, Lažani, Ostrog, Biranj, Radun, Šušnjari, Špiljan, Miran ili Žestinj, Kljukača, Bijaći)
5. Kaštel Novi kao prostor srednjovjekovne hrvatske Primorske županije – Parathalassije (središte Klis)
5. knez Trpimir 4. ožujka 852. g., pa potvrđuje Mutimir (Muncimir), u Bijaćima (posjed hrvatskih vladara) ispred crkve sv. Marte izdaje darovnicu (“milošću božjim knez Hrvata”)

danas naziv “Bijaći” nosi naša osnovna škola

5.  od XIII. st. prostor Donjih Kaštela od Stupa pod Ostrogom pripadaju trogirskom dijelu polja – Podmorju (česti sukobi Splićana i Trogirana)
5. tijekom XIV. stoljeća prva utvrđivanja trogirskog teritorija i stanovništva u Podmorju - izgradnja jarka i kule pokraj postojeće utvrde u blizini sv. Petra od Klobučca
5. mletačka uprava od 1420. do 1797. g. – od kraja XV. stoljeća ratna opasnost od Turaka Osmanlija - gradnja kaštela i Varoši;

5. razvoj kolonatskog sustava (zadržao se do u XX. st.) – stoljetna težnja težaka da u potpunosti postanu vlasnici zemlje koju obrađuju
5. XVII. i XVIII. st. – širenje naselja izvan zidina (prestanak osmanlijske opasnosti)
5. pobjeda narodnjaka u Donjim Kaštelima 1869. g. – uspostava općine u Novome (Novi, Stari, Štafilić s Nehajem)
5. prvo glazbeno društvo u Kaštelima “Narodna kaštelanska glazba”; 1875. g. kočijom kroz Novi prolazi kralj Franjo Josip I.
6. 1894. g. otvorena Hrvatska čitaonica (prije “Kaštelanska sloga”)
5. 1900. g. osnovano Turističko društvo
5. 1908. g. posvećena obnovljena crkva sv. Marte (“Društvo Bijač” od 1894. g.)
5. 1911. g. gradnja nove školske zgrade
5. Prvi svjetski rat (1914. – 1918.) – raspad Austro-Ugarske Monarhije i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija) 1918. – 1941.
5.  talijanska okupacija (1941. -1943.)
5. socijalistička Jugoslavija – ubrzano širenje naselja i povećanje broja stanovnika;

Republika Hrvatska (od 1991. g.) – Kaštel Novi kao dio Grada Kaštela