Osnovna škola Bijaći

Ekskurzija je, bar u većini slučajeva, najbolja stvar koje se djeca sjećaju iz osnovne škole. Na ekskurziji se rađaju nova prijateljstva, ljubavi... neka prijateljstva pucaju, a neka još više jačaju.

Pamtit će se tako i svaki trenutak ekskurzije naših osmaša u Istru: od vožnje busom do višesatnog skakutanja u disku i neminovne upale mišića dijela najaktivnije bijaćke populacije...

Srećom, ustajanja nisu bila preuranjena pa se čak i onaj dio „ekipe“ koji je dugo u noć zabavljao ostale uspijevao odmoriti i svako jutro iznova kretati u nove pobjede.

Kako to već biva, kulturno-povijesnih znamenitosti (Zadar, Pula, Motovun, Rovinj, Poreč, Rijeka, Trsat) „planetarnih i zvjezdanih“ zanimljivosti (Višnjan), prekrasnih krajolika (Brijuni, Limski kanal) i istinski nezamislivih ljepota (jama Baredine) nije nam nedostajalo. Obišli smo sve što se obići da, a uz stručno vodstvo lokalnih vodiča, nešto novoga i naučili. Stigli smo čak i u šoping, na noćno kupanje u bazenu, ali i „bacit na balun“...

Naša draga (i priznajem... pristojna i poslušna) djeca neumorno su „gazila“ svih pet dana upijajući predavanja, fotografirajući znamenitosti i pjevajući čak i po gradu. Svaka čast! Ipak, kako je noćni život, a osobito druženje po sobama, među djecom već znani šećer na kraju dana, mi smo se nastavnici također odlučili zabaviti – „kampirali“ smo po hodnicima, sjedili pred vratima, plašili djecu, ali i plesali, pjevali i pozirali.

Većina se djece vratila s osmjehom na licu (i pokojom suzicom radosnicom) i to je naša najveća nagrada.

Kako je uistinu bilo, vidi se kroz objektiv naše kolegice, nastavnice Sanje, ostale pratnje i učenika, koji su nastojali zabilježiti svaki važan trenutak...

Rekli bismo uglas: Ponovilo se!!!