Osnovna škola Bijaći

Pomiješanih osjećaja radosti i tuge, sukobljenih misli staroga i novoga, odlazećeg poznatoga i nadolazećeg nepoznatog, ... naši su se osmaši u četvrtak 14. lipnja „službeno“ oprostili od svoje škole...

Iako će i posljednji nastavni dan za neke proteći „burno“, to nije omelo učenike da se dobro zabave na platou ispred školske zgrade. Učenici su odjenuli majice određene boje prema pripadnosti svome razredu. Majice su imale znakovite natpise koji su se kretali od poruke upućene svojoj razrednici ili školi pa sve do najave mogućeg odlaska u Irsku.

Razrednice i razrednici s članovima razrednih vijeća u polukrugu sjedili su ispred poredanih osmaša s nestrpljenjem iščekujući svojeg „vrapca“. Što je „vrabac“ šaljiviji i dobronamjerno kritičniji to je slađi. Redaju se „vrapci“, pokloni za učitelje, cvijeće, ... padaju i poljupci i suze. Sve je popraćeno glazbom, pjesmom i neizbježnim fotografiranjem. Neki su „začinili“ feštu paleći bengalke koje su do tada pomno krili. I na kraju je pao jedan zajednički zagrljaj unutar plesnog kola. Uskoro ispred škole nije bilo nikoga. Proletjelo je osam godina šake suza i vriće smija. Adio, moja školo! Adio moji Bijaći!

Djeco pred vama su novi životni izbori, nova iskustva i sve ono što život pruža. Za početak nadamo se da će te upisati srednju školu koju želite. A sutra? Sutra, neka se ponosimo vama i podsjetimo da smo i mi malim dijelom tome pridonijeli. Budite dobri ljudi.

Pozdravljaju vas vaše razredice Grozdana Čurkov i Mirela Carev Žnidarec te razrednici Ivan Cinotti i Petar Perić