Od 24. do 27. kolovoza učenici sedmih razreda OŠ Bijaći zamijenili su školske klupe autobusom, bilježnice ruksacima, a početak nove školske godine još nakratko – putovanjem, druženjem i otkrivanjem Istre. Četiri dana ekskurzije bila su ispunjena poviješću, prirodom, znanošću, zabavom i, naravno, onim što se na ekskurzijama ipak najdulje pamti – zajedničkim trenutcima.
Razgledavanje smo započeli Alejom glagoljaša i posjetom Humu, najmanjem gradu na svijetu, a zatim nastavili prema Motovunu. Šetnja njegovim ulicama i zidinama, pogled na istarski krajolik te prvo slobodno vrijeme za samostalno istraživanje i druženje bili su odličan početak našeg četverodnevnog putovanja.
Drugi nas je dan odveo pod zemlju, u Jamu Baredine, gdje smo upoznali neobičan podzemni svijet i njegovu najpoznatiju stanovnicu – čovječju ribicu. Uslijedio je Poreč, njegova stara gradska jezgra i Eufrazijeva bazilika, a posebno zabavan dio dana čekao nas je u Kaštelu Morosini-Grimani u Svetvinčentu. Nakon razgleda učenici su se okušali u radionici Treasure Hunt. Kaštel je nakratko postao veliko igralište, a učenici tragači za blagom: trebalo je promatrati, povezivati, snalaziti se i surađivati. Pokazalo se da potraga za skrivenim tragovima ipak ima jednu veliku prednost pred školskim zadatcima – nitko nije pitao: „Je li ovo za ocjenu?“ Plan je predviđao i večernji Rovinj, ali Istra je toga dana odlučila pokazati svoju dramatičniju stranu. Jaka kiša i tuča promijenile su naše planove pa smo se vratili u hotel. Bio je to jedini dio planiranoga programa koji nismo uspjeli ostvariti, no raspoloženje nije pokislo – slobodno vrijeme, druženje i večernja zabava brzo su nadoknadili propuštenu šetnju.
Treći dan bio je rezerviran za jedno od najiščekivanijih odredišta – Nacionalni park Brijuni. Iz Fažane smo brodom stigli na Veliki Brijun, a zatim turističkim vlakićem, dužom rutom, obišli gotovo sve što se toga dana moglo obići: Safari park, prirodne ljepote otoka, arheološke ostatke i druge znamenitosti. Kažemo gotovo sve jer je jedna slavna stanovnica odlučila da joj posjet sedmaša OŠ Bijaći toga dana ipak nije u rasporedu. Slonica Lanka nije htjela izaći, unatoč našim nadama da ćemo je vidjeti. Očito i slonice ponekad trebaju malo mira od školskih ekskurzija! Ostale životinje bile su susretljivije pa smo vidjeli većinu stanovnika Safari parka i s Brijuna ponijeli mnoštvo lijepih dojmova. Nakon povratka u Fažanu i ručka krenuli smo prema Puli. Razgledali smo Arenu, Forum, Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca i staru gradsku jezgru. Nakon broda, vlakića, hodanja i razgledavanja navečer je, začudo, još uvijek bilo energije za druženje i disko. Odakle sedmašima ta rezerva energije, ostaje jedna od neriješenih zagonetki ekskurzije.
Posljednjeg smo se jutra oprostili od Pule i krenuli prema Opatiji gdje je bilo vremena za šetnju, fotografiranje i odmor, a zatim nastavili prema Smiljanu. U Memorijalnom centru „Nikola Tesla“ upoznali smo život i stvaralaštvo jednoga od najvećih svjetskih izumitelja te obišli njegovu rodnu kuću, prostor s izumima i druge sadržaje centra.
Ekskurzija, srećom, nije bila samo niz razgleda i stručnih vodstava. Tijekom sva četiri dana učenici su imali dovoljno slobodnog vremena za odmor, igru, razgovor, fotografiranje, samostalne aktivnosti i, prije svega, druženje. Upravo su ti trenutci između „službenih“ točaka programa često jednako vrijedni kao i sami obilasci.
Kući smo se vratili umorni, ali bogatiji za mnogo novih iskustava. U četiri dana prošli smo put od glagoljice i srednjovjekovnih istarskih gradića, preko podzemlja Baredina i brijunskih životinja, do rimskih spomenika i Teslinih izuma.
Na kraju ekskurzije ne pamtimo samo što smo vidjeli. Pamtimo s kim smo sjedili u autobusu, tko je prvi pronašao trag u potrazi za blagom, zajedničke fotografije, smijeh, večernja druženja, iznenadni pljusak – pa čak i slonicu Lanku koja se nije pojavila. Upravo je u tome najveća vrijednost školskih putovanja: znanje ponesemo sa sobom, a uspomene ostanu puno dulje.
