Većina naših učenika svoje zimske praznike provela je uobičajeno – odmorom na snijegu ili sa obitelji i prijateljima u domaćem okruženju. Ne i Viktorija, učenica 2. d razreda koja je u pratnji majke, ujaka i sestrične svoje zimske praznike provela kao misionarka u Ugandi.
Ovo je njezina druga misija na afričkom kontinentu, sa koje se vratila puna dojmova. Susret sa djecom u jednoj od najsiromašnijih afričkih zemalja – Ugandi , za osmogodišnju Viktoriju značio je samo jedno – pomaganje. Ovakav način života i surovi uvjeti kojima su okružena djeca Ugande, ne bi nikoga ostavio ravnodušnim, a posebno ne djevojčicu dobrog srca i jake volje, kao što je Viktorija.
Kako nam je rekla, djeca iz Ugande prilikom ovog susreta bila su zahvalna i na najmanjoj darovanoj sitnici, a radost je ono što pružaju svakome tko se sa njima susretne.
Viktorijina majka Anđela, nekoć učenica naše škole, po struci diplomirana teologinja i specijalistica za vanjsku politiku i diplomaciju, svoj je misionarski put započela prije 10 godina. Poziv za služenje siromašnima i potrebitima, ostvarila je preko Udruge Zdenac. Na ovaj put, koji nije bio nimalo lagan, uključila je i našu učenicu, svoju kćer Viktoriju. Hrabra majka Anđela, koja je uistinu pokazala kako služiti drugome bez očekivanja da ti nešto uzvrati, bez imalo dvojbe pripremila je sve potrebno i krenula sa svojom Viktorijom na misionarski pohod.
Misija u Ugandi, unatoč svojoj zahtjevnosti i teškim osjećajima koji čovjeka obuzmu posebno pri susretu sa neumoljivim oblikom neimaštine i surovosti preživljavanja, nosi inspirativnu snagu. Dio onoga što su vidjeli i doživjeli naši misionari i hrabra djevojčica Viktorija, možemo samo zamisliti gledajući fotografije.
Iskustvo koje zasigurno neće zaboraviti Viktorija ni njezina obitelj, prizori su iz sirotišta i drugih dijelova Ugande koje su obišli tijekom misije. (Mjesto Bugiri i istočni dio Ugande, pokrajina Karamoja). Nakon Tanzanije, Uganda je za našu Viktoriju još jedno bogato i vrijedno životno iskustvo. Kako nam je kazala, pravo iznenađenje tamošnjoj djeci su upravo djeca bijele puti. Bisernim osmijehom i blagim pogledom, Viki ( kako je od milja zovu obitelj i prijatelji) osvojila je srca mališana u sirotištu. Sa svojim najmilijima, tijekom boravka u ovom dijelu Afrike pridonijela je da se barem dio tamošnje djece osjeća lijepo, vrijedno i zbrinuto. Iako je ovo, prema riječima Viktorijine majke vrlo kratak period za svu zahtjevnost koju iziskuje jedna ovakva misija, ispunili su sve ono zbog čega su i došli ( boravak s djecom, pomoć u njihovim osnovnim potrebama, razgovor, obrazovanje, igra i duhovna podrška).
O susretu sa teškim oblikom siromaštva i gladi, nehumanim uvjetima, sušom i svime što je daleko od bilo kakvog oblika udobnosti, ali i srećom i zahvalnosti koju tamošnja djeca neiscrpno pružaju misionarima, Viktorija je svojim svjedočanstvom prenijela tek dio ove priče učenicima svoga razreda i svojim učiteljicama. Bogato iskustvo misije ispričala je i nakon obroka u školskoj kuhinji ostalim učenicima produženog boravka koji su prepuni dojmova uputili Viktoriji mnogobrojna pitanja.
Sjaj na licima obitelji Salapić nakon povratka iz afričke misije još uvijek je vidljiv, obzirom da je na sve njih snažan dojam ostavilo zajedništvo, snažna vjera djece i stanovnika ali i očaravajuća ljepota viđenog krajolika, obogativši ove plemenite duše kojima se mogu ponositi cijela Kaštela, ali i Hrvatska.
Primjer iskrene dobrote svakako je i naša učenica Viktorija, koja je već utkala prave životne vrijednosti na svoj životni put na kojem vlastitim primjerom i služenjem nastavlja pokazivati kako snažna volja, utjeha, vjera i ponizno pomaganje mogu oplemeniti živote drugih ljudi oko nas.
Učiteljica Petra Škrinjarić
