Još prije samo dvadesetak godina, ljudi su močvarna područja smatrali nepotrebnima, prljavima i izvorima različitih bolesti, beskorisnim površinama štetnim za čovjeka. Mnoge države pokušavale su se riješiti močvara i pretvoriti ih u poljoprivredne, korisne površine. No, u isto vrijeme tekli su suprotni procesi koji su imali za cilj zaštititi močvare, kao vrijedne prirodne ekološke sustave.
U močvarnim područjima (koja danas čine 6% površine Zemlje) živi 40% svih biljnih i životinjskih vrsta.
Pokušavajući spriječiti daljnju devastaciju, 116 država svijeta, a među njima i Hrvatska, potpisale su tzv. Ramsarsku konvenciju kojom se obvezuju na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju. Jedno od najvećih dostignuća Ramsarske konvencije je popis močvara od međunarodne važnosti. Iz Hrvatske na Ramsarskom popisu su Lonjsko i Mokro polje, Kopački rit, donji tok Neretve i ribnjaci Crna Mlaka.
Cilj Ramsarske Konvencije je upisati što je moguće veći broj močvara koje zadovoljavaju postavljena mjerila Konvencije.
Prema Ramsarskoj konvencija (Članak 1.1) definicija močvare glasi: “U smislu ove Konvencije močvarna staništa obuhvaćaju područja močvara, cretova, tresetišta ili vode, kako prirodna tako i umjetna, stalna ili povremena, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom, bočatom ili slanom, uključujući područja morske vode duboke do šest metara za vrijeme oseke.“
Da se uoči vrijednost i važnost močvara dovoljno je samo navesti kako su one staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, na europskim močvarama obitava i gnijezdi se skoro 45 posto svih ptičjih vrsta na tom području. No, na močvarama i drugim vodenim površinama nije prisutna samo bogata ornitofauna. Na tim područjima rastu posebne biljne vrste, praćene i specifičnim životinjskim vrstama, posebno ribama i beskralješnjacima. Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi – zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih bogatstava. Naime, u posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 posto močvarnih područja u svijetu. Stoga je svrha Konvencije osigurati njihovo očuvanje i razumno iskorištavanje.
Močvare su veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, a ubrajaju se među najugroženije ekosustave zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. Podsjetimo se stoga 2. veljače močvara te njihove krajobrazne, ekološke i kulturno-povijesne vrijednosti.
Ovogodišnja tema Međunarodnog dana zaštite močvara i močvarnih staništa je – Zaštita močvara za našu zajedničku budućnost. Time se želi istaknuti važnost močvara kao bogatih i produktivnih ekosustava te potaknuti građane na njihovo očuvanje. Očuvanjem močvara štiti se njihov živi svijet, ali i dobrobit ljudi.
NAJPOZNATIJA MOČVARA NA KAŠTELANSKOM (SPLITSKOM PODRUČJU) – čarobni, ali ugroženi rezervat Pantan
Pantan (Blato) znači močvara. Ime Pantan je romansko, a Blato slavensko. Nalazi se istočno od Trogira, a zapadno od Divulja.
Na istočnom dijelu Trogira, ispod brijega Krbana smjestilo se polje zvano Trogirsko malo polje. U tom polju ispod ceste nalazi se malo jezero – izvor iz kojeg ističe vodeni tok zvan Rika, koja teče kroz močvarno područje i starinski ribnjak te nakon nekoliko stotina metara završava u moru (Kaštelanski zaljev). Na rubu jezera su Mlinice – mlinovi u velikoj zgradi s kulom. Na zgradi je natpis iz 1582. godine. iz vremena kad su tim krajevima harali Turci. Do mlina se je žito dovozilo kopnenim putem uporabom stočne snage. Otočani i stanovnici priobalja kroz Riku su dovozili žito jedrenjacima. Na samom ušću Rike nalaze se ostaci kule.
Cijelo močvarno područje omiljeno je gnjezdilište, mali rezervat faune od riba jegulja do ptica selica roda, čaplji, pataka i drugih ptica galebova, čajki, gnjuraca.
Pantan je stanište 163 vrsta ptica, koje se u njemu gnijezde, zimuju ili slijeću za proljetnih i jesenskih seoba. Na Pantani rastu 124 autohtone biljne vrste. Ljepota zelenog raslinja Pantana posebno se ističe u sivilu okolnog terena, a mnoštvo trske i šaša pravo je bogatstvo za kukce i ptice.
Rezervat je trajno ugrožen ilegalnim lovom, nasipavanjem, izgradnjom, izlovom školjaka, neadekvatnim turističkim i rekreativnim korištenjem, te svojom objektivno malom površinom.
Biološko ekolpška grupa
Eko grupa
