Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a obilježava se 1. prosinca različitim aktivnostima s ciljem educiranja i senzibiliziranja javnosti o pojavnosti HIV/AIDS-u, prevencije razvijanjem obrazovnih i preventivnih inicijativa, smanjivanja stigme i diskriminacije izražavanjem razumijevanja i potpore zaraženima i oboljelima kao i članovima njihove obitelji. Jedan od jednostavnih, ali snažnih načina protivljenja stigmama i predrasudama vezanim uz ovu bolest je nošenje crvene vrpce na Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a.
Crvena vrpca (Red Ribbon) – simbol borbe protiv AIDS-a
Nošenje vrpce zadire u američku tradiciju vezivanja tekstilnih vrpci oko drveta kao znak odašiljanja misli i potpore dragim udaljenim osobama. Crvenu vrpcu kao simbol podrške ljudima oboljelim od AIDS-a, osmislio je 1991. godine slikar Frank Moore (New York 1953-2002). Prvi puta vrpca je javno predstavljena iste godine na dodjeli prestižne američke kazališne nagrade Tony Award prilikom koje su svi kandidirani i nominirani nosili crvenu vrpcu na svojoj odjeći. Crvena vrpca ubrzo je postala međunarodni simbol svijesti o HIV/AIDS-u te predstavlja znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na preminule.
AIDS – definicija
Sindrom stečene imunodeficijencije (eng. Acquired Immunodeficiency Syndrome – AIDS) (hrv. kopnica) je bolest čovjekovog imunološkog sustava. Osnovna osobina bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se brani od štetnog djelovanja različitih bolesti.
Često se za sve HIV oboljele greškom smatra da svi imaju AIDS, no postoje slučajevi da HIV- pozitivne osobe požive i preko deset godina bez ikakvog znaka bolesti.
Uzročnik HIV (Human Immunodeficiency Virus), je retrovirus koji napada specifične stanice obrane organizma koje direktno sudjeluju u imunološkoj reakciji protiv mnogih bolesti.
Način prenošenja
- spolnim putem
- putem krvi (transfuzijom, korištenjem zajedničkih igala pri uzimanju droge)
- s majke na dijete (u trudnoći preko posteljice, dojenjem)
Virus HIV-a se ne prenosi socijalnim kontaktima (rukovanje, grljenje, zajednički objed i sl.), putem insekata (npr. komaraca), slinom ili znojem jer je u takvim tekućinama količina virusa HIV-a nedovoljna da bi došlo do zaraze.
Virus HIV-a se ne prenosi sjedenjem u istoj prostoriji i razgovorom s bolesnikom.
Pojava i širenje bolesti
1981. – bolest prvi put otkrivena kod pet mladih homoseksualaca iz Los Angelesa. Nitko nije slutio da će ta bolest postati prava «kuga 20. stoljeća». U početku je smatrana bolešću homoseksualaca sve dok nisu počele obolijevati žene i djeca.
1983. francuski onkolog Luc Montagnier izolirao je dotad nepoznat virus i prozvao ga retrovirusom HIV, a bolest SIDA. Retrovirusi sadrže RNA umjesto DNA.
Do 1996. godine otprilike 22.6 milijuna ljudi bilo je HIV pozitivno, od toga 21.8 milijuna odraslih i oko 830 000 djece.
U svijetu je, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i UNAIDS-a, krajem 2018. godine bilo 37,9 milijuna ljudi koji žive s HIV-om, od čega oko 2 milijuna u Europskoj regiji SZO-a. Te godine zabilježeno je 1,7 milijuna novooboljelih od zaraze HIV-om, a 770.000 ljudi umrlo je od posljedica ove bolesti.
Prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti (ECDC) u zemljama članicama Europske unije i Europsko Ekonomske zajednice (EU/EEA) u 2018. je zabilježeno oko 26 000 novih dijagnoza HIV infekcije, što čini stopu od 6.2 na 100 000 stanovnika.
Raširenost HIV infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj
Prema podacima Registra za HIV/AIDS, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do kraja 2023. godine je zabilježeno ukupno 2115 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 632 oboljelo od AIDS-a.
U istom je razdoblju 269 osoba umrlo od AIDS-a (382 osoba od HIV-a/AIDS-a).
U 2023. godini bilo je zabilježeno 97 kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, uključujući 17 novooboljelih od AIDS-a, te 13umrlih od posljedica AIDS-a.
Pojavnost infekcije HIV-om u Hrvatskoj se zadržala na niskoj razini, s blagim trendom porasta novodijagnosticiranih osoba do 2015. godine (kada je zabilježen najveći broj novih prijava HIV/AIDS-a – 117), a od 2015. godine bilježimo pad broja osoba s novodijagnosticiranom infekcijom HIV-om sve do 2019. godine. Porast broja zabilježenih novih dijagnoza infekcije HIV-om povezuje se s migracijom stranih državljana u zemlju i/ili uz broj osoba koje od prije imaju HIV pozitivan status, a ove godine su se uključile u hrvatski zdravstveni sustav liječenja i skrbi (oko 33% od ukupnog broja za 2023.)
Broj oboljelih od AIDS-a ima stabilan trend niske pojavnosti, zahvaljujući dostupnosti antiretrovirusne terapije koja, ako je uspješna, omogućuje da osobe koje žive s HIV-om imaju gotovo isto očekivano trajanje života kao i osobe koje nisu zaražene HIV-om.
Testiranje i rano otkrivanje infekcije je važna preventivna mjera, kako za individualno liječenje, koje ako se započne ranije je uspješnije, tako i za sprečavanje širenja infekcije odnosno smanjenje broja novooboljelih osoba. U Hrvatskoj je na petnaestak lokacija dostupno dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV u zavodima za javno zdravstvo te u zajednici – CheckPoint Zagreb, kao nadogradnja zdravstvenom sustavu, gdje se osobe koje su izložene većem riziku zaraze HIV-om ili koje žele provjeriti HIV status mogu anonimno i besplatno testirati. Popis centara za dobrovoljno testiranje i savjetovanje možete pronaći u tražilici zdravstvenih usluga u aplikaciji Spolno zdravlje.
Predvorje škole krasi pano koji su izradili članovi Biološko-ekološke grupe i Eko grupe.
