Sve navedeno simptom je bolesti društva, odraz njegove moralno-duhovne bijede. I upravo je rat protiv siromaštva (i materijalnog i duhovnog) jedini „ispravni“ rat.

Stoga je i Generalna skupština Ujedinjenih naroda 1966. godine proglasila 21. ožujak Međunarodnim danom za eliminaciju rasne diskriminacije te uputila poziv zajednicama širom svijeta o potrebi da se udvostruče napori u suzbijanju svih oblika rasne diskriminacije. Pritom je odabran 21. ožujak u znak sjećanja na 69-ero prosvjednika koje je 1960. godine u Sharpevilleu u Južnoafričkoj Republici ubila policija prilikom mirnog prosvjeda protiv rasističkih zakona.

Bez obzira što je prošlo više od pola stoljeća, svjedoci smo gotovo svakodnevnog kršenja ljudskih prava na radnom mjestu, lokalnoj i široj društvenoj zajednici. Napore nije dovoljno udvostručiti već ustostručiti. Ne dati prostora nasilju. Sankcionirati ga ne samo pravno već i moralno, njegovati kulturu nenasilja.

Što je rasna diskriminacija?

RASNA DISKRIMINACIJA (prema Međunarodnoj konvenciji) = svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje i davanje prvenstva zbog rase, boje, nacionalnoga ili etničkog podrijetla sa svrhom uništavanja ili ugrožavanja priznavanja, uživanja ili vršenja pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, kulturnom ili socijalnom polju ili svakom drugom polju javnog života. Rezultati istraživanja javnog mišljenja o diskriminaciji u Hrvatskoj pokazali su da je diskriminacija najraširenija u području rada i zapošljavanja (u 63 % slučajeva), zatim slijede zdravstvena zaštita, pravosuđe i postupanje policije.

Socijalno porijeklo i imovinsko stanje istaknuti su kao najučestaliji razlozi za diskriminaciju, dok je nacionalna pripadnost pala s prvog na drugo mjesto. Isticanje imovinskog stanja kao glavnog razloga za diskriminaciju može se pripisati rastu nezaposlenosti i padu ekonomske moći širih slojeva društva.

Bitno je naglasiti kako se diskriminacija javlja na internetskim portalima i sportskim događajima kroz rasističke izjave kao i kroz postupke pojedinaca i institucija koje građanima onemogućavaju sudjelovanje u društvenom životu zbog rase, etničke pripadnosti ili boje kože.

U Hrvatskoj se 2009. godine počeo primjenjivati Zakon o suzbijanju diskriminacije. Pučki pravobranitelj predstavlja središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije u Hrvatskoj. Osim pravne zaštite, nužno je „ozdravljati“ i educirati društvo o općoj neprihvatljivosti rasističkih, ksenofobnih i ostalih stajališta utemeljenih na predrasudama.

Borimo se protiv rasizma svugdje, svaki dan, tijekom cijele godine…