Početkom studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima na blagdan Svih svetih i Dušni dan. Svetkovinu Svih svetih, Sesvete ili Sisvete slavimo prvog dana mjeseca studenog. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Na tu svetkovinu prisjećamo se svih onih koji su svojim načinom života slijedili Krista i svjedočili o Božjoj ljubavi kroz djela milosrđa. Mnogi sveci su ostali nepoznati očima javnosti, ali su njihovi životi odisali svetošću. Kako njihova vjera ne bi ostala nepriznata, Crkva je odlučila da se prvoga dana u studenom molimo za sve poznate i nepoznate svece. Njima se molimo i utječemo pod krila njihove zaštite kako bi nam dali snagu za životni put.

Drugog dana mjeseca studenog obilježavamo Dušni dan. Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih je izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Iako se ovaj dan često naziva Danom mrtvih, to je u potpunosti pogrešno budući da je u kršćanstvu ljudska duša besmrtna. Na Dušni dan se prisjećamo svojih pokojnih koji su sa ovoga svijeta prešli u nebeska prostranstva. Crkva potiče i na molitvu za duše u čistilištu kako bi dobile potpuni oprost. U čast naših pokojnih posjećujemo groblja, prisustvujemo svetoj misi i palimo svijeće u znak molitve i sjećanja na njih. Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici.

Odlazak na groblja na blagdan Svih svetih i Dušni dan upućuje nas na težnju za vječnošću koju je moguće ostvariti samo u Bogu i vjeri. Svi sveti i Dušni dan podsjećaju vjernike na vječni život te preispitivanje o smislu ovozemaljskog života i vrijednosti.