Tiho u zoru 07. prosinca 2020. napustio nas je naš dobri i dragi kolega Ante Dlaka rođen 06. travnja 1943. u Kaštel Starom.

Sahranjen je na groblju Svetog Nikole u Kaštel Starom 10. prosinca 2020. u krugu obitelji i bliskih ljudi s kojima ga je povezivao 'ritam srca'.

U OŠ Bijaći proveo je pune 42 godine na radnom mjestu učitelja razredne nastave od 01. rujna 1966. do odlaska u mirovinu koncem kolovoza 2008. godine.

Odgojio je brojne generacije učenika iz Donjih Kaštela koji se rado sjećaju čovjeka koji ih je naučio prva slova. Bio je dobri duh naše škole koji se i nakon mirovine uvijek rado vraćao i s nama dijelio radosne trenutke svih događanja.

Ni na radnom mjestu ni u životu općenito nije bio epizodist koji se pojavi, trenutno bljesne i ode u nepovrat zaborava… Bio je čovjek koji je unosio dušu, ljubav i emocije u sve što je radio, beskrajno pošten i odan, a takvi se pamte.

Svoju životnu rolu na ovozemaljskoj stazi prolaznosti odigrao je u glavnoj ulozi, nenametljivo i humano što je odlika svih ljudi velikog i otvorenog duha koji ne padaju u zaborav i vječno žive u našem sjećanju. Njegov smisao za humor, doskočice i pošalice koje su bile začin našem i njegovom životu dugo ćemo pamtiti i prepričavati.

Razumjeli smo se i šutnjom – kako u lijepim, tako i u teškim vremenima koja je krijepio šalom govoreći: Svi smo mi Jadranka Šošić.

Bio je ona 'DLAKA' zbog koje su Bijaći za 'DLAKU' iznad drugih…

Za oproštaj prilažem pismo upućeno mu (na zadnjoj sjednici Učiteljskog vijeća 29. 08. 2008.) povodom odlaska u mirovinu 31. kolovoza 2008. godine.

Pišući ovaj posthumni tekst, misli i sjećanja naviru…

Tužna što smo izgubili dragog kolegu, radosna sam što smo ga imali, što je bio dio nas i zahvalna na bogatstvu uspomena koje nam je ostavio.

Vjerujući da je sada na nekom boljem mjestu gdje nas 'čeka' do susreta u vječnosti, neka mu je laka zemlja i mirno 'nebesko more'…