U ikonografiji  se najčešće prikazuje s očima na pladnju. Ponekad se u umjetnosti prikazuje i sa svjetiljkom u ruci, simbolom božanske mudrosti, a isto se povezuje sa značenjem njezina imena, po kojemu Lucija dolazi od lat. lux što znači svjetlo te je sveta Lucija Svijetla, ona koja svijetli.

Koliko je njezin blagdan bio važan u srednjem vijeku svjedoči podatak da je to bio proglašen dan za sklapanje ugovora i primirja raznih vrsta. 

Do danas je ostao sačuvan običaj u narodu da se od spomendana svete Lucije preostalih 12 dana do Božića promatra s obzirom na vremensku prognozu, gdje svaki dan predstavlja mjesece u godini te se vjeruje kakvo je vrijeme toga dana, takav će biti i cijeli mjesec. Uz to, raširen je običaj da se na dan svete Lucije sije pšenica, kako bi do Božića dosegnula najveću ljepotu i krasila stol, prostor ispod bora, pored jaslica ili neko drugo prikladno mjesto. Ta se pšenica običava kod nas vezati hrvatskom trobojnicom, a ponegdje se u sredinu stavi udubina kako bi se u nju mogla staviti svijeća i paliti uz obiteljsku molitvu kroz svete božićne dane, počevši od Badnje večeri.