Međutim zabrinjava neodgovoran odnos malog dijela učenika koji hranu smatraju igračkom ili nedostojnom za njihovo nepce. To je vidljivo po ostatcima unutar ili izvan škole: razbacani ostatci, polupojedeni obroci i slično. Neki članovi su to potvrdili i fotografijama. Učenicima se često govori i nastaviti će se govoriti o odgovornom i održivom odnosu prema hrani. Hranu može pojesti netko od ukućana po povratku učenika iz škole ili se može dati nekome u susjedstvu. Svakako, hrana ne smije propasti niti je u redu baciti je. Učenici su raspravljali o ciljevima održivog razvoja br. 2 – Svijet bez gladi i 12 – Odgovorna potrošnja i proizvodnja.

Podjela obroka izazvala je još jedan važan problem – gdje s ambalažom u kojoj su zapakirani obroci? Dakle, ističe se važnost cilja br. 15 – Očuvanje života na zemlji. Naime, većina obroka je tako upakirana da bi nakon konzumacije, smeća (mješanog komunalnog otpada) moglo biti 0 %. Kako? Kada bi se papirnate vrećice – škartoci odmah ubacili u spremnike za papir, a plastične folije i kutije (čaše) u spremnike za plastiku, to bi bilo odgovorno i održivo. A tu su i ostatci voća, posebno kraljice voća – jabuke. Ono što bismo svakako mogli napraviti je omogućiti učenicima da ostatke pojedene jabuke ubace u kutije, a zatim bi se ti ostatci odložili u komposter. U jugozapadnom dijelu vrta postoji dio gdje se ubacuje lišće, grančice i otkos trave pa bi se tu mogao praviti kompost i od ostataka jabuka i drugog voća. Iz gradske komunalne tvrtke Zeleno i modro, dobili smo dva vrtna kompostera koji tek trebaju pronaći svoje mjesto.

Učenici – članovi EKO parlamenta su suglasni da će, uz učitelje, oni biti prenositelji ovih odluka te da će svoje vršnjake svakodnevno upozoravati na odgovoran odnos prema hrani i prema razvrstavanju otpada. Svakako spremnike za razvrstavanje treba postaviti na vidljivome mjestu.

Ukoliko želimo imati zeleni pristup svojoj svakodnevici i primjenjivati njegova načela untar nastave i kurikuralnog programa, moramo svi zajedno na tome poraditi.

Petar Perić