Sjedio jedan dječak pokraj teniskog igrališta i gledao nekog

poznatog tenisača kako vježba. Kada je tenisač stao da se

malo odmori sjedne na klupu na kojoj se nalazio onaj dječak.

Tenisač ga upita:

- Voliš li tenis?

- O, jako ga volim – prizna dječak.

- Želiš li i ti jednoga dana postati veliki tenisač?

- Naravno. No što je vama najviše pomoglo da postanete to što

ste postali?

- Ne znam što mi je pomoglo, ali zato znam što mi je odmagalo.

- Što? – priupita dječak.

- To što sam neko vrijeme samo stajao sa strane i gledao kako

drugi igraju.

- Ali što je tu loše?

- Loše je što nisam igrao. To je jako loše.

Dječak tada ustane i ode u nepoznatom pravcu.