Jedne jeseni prolazila dva prijatelja nekim puteljkom i

razgovarala. Stariji će mlađemu:

- Ti si uvijek u životu bolje prolazio, uvijek te pratila

sreća, dok je mene život uvijek šibao na sve moguće strane.

- Varaš se – odvrati mu – nije ni moj život uvijek bio

bajan, ali te loše i slabije strane znam samo ja.

- Ti me sada pokušaveš umiriti i ohrabriti.

- Nije istina. Samo ti želim reći da sam i ja prošao mnoge

nesretne trenutke.

U tom trenutku prolazili su ispod nekog stabla. Tada će onaj

mlađi:

- Zašto na onoj grani sada nema više zelenog lišća?

- O čemu pričaš, pa jesen je. Naravno da će listovi biti

požutjeli.

- Eto vidiš prijatelju, sreća i nesreća su ko lišće na toj

grani.

- Kako to?

- I zeleni i žuti list se nalazi na istoj grani, samo je razlika

u kojem ih godišnjem dobu gledaš.