Osnovna škola Bijaći

"Sami možemo toliko malo, zajedno možemo toliko mnogo.“
Helen Keller

Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se 15.listopada svake godine. Međunarodni dan slijepih i Dan bijelog štapa obilježavaju se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima. U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996. godine pa se tako Hrvatska priključila mnogobrojnim zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih kojom se prilikom najšira javnost upoznaje s problematikom slijepih osoba.
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava od 1964. godine kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država taj dan proglasio Danom bijelog štapa.
Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu.
Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.
Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica.

Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je gospođica Guilly d’Herbmont, 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.
Slijepe osobe često su, kažu, tretirane kao građani drugog reda, iako ih je u cijeloj Hrvatskoj ima 5500. U Hrvatskoj postoji i 350 gluhoslijepih osoba koji zbog dvostrukog oštećenja i vida i sluha imaju potrebu za podrškom u komunikaciji i kretanja. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide.
Neophodno je stalno praćenje potreba i problema slijepih osoba jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života. Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija. Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje, podiže nivo samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života
Mijenjajmo stavove, učimo se toleranciji, poštovanju različitosti, strpljenju, humanosti, empatičnosti – stvaramo obrazovanije i senzibilnije društvo u kojem će uspješno živjeti slijepe osobe i osobe s oštećenim vidom, kao aktivni i ravnopravni članovi zajednice uz potporu.